Tržište aluminija nalazi se u jeku najvećeg šoka ponude u sektoru baznih metala od 2000. godine, piše OilPrice prenoseći analizu trgovačke kuće Mercuria.
Glavni metalni analitičar Nick Snowdon poremećaj naziva “crnim labudom”, a do kraja godine očekuje deficit od najmanje 2 milijuna tona. U pozadini su blokada Hormuškog tjesnaca i objave više sile u ključnim talionicama Perzijskog zaljeva.
Devet posto svjetske ponude pod udarom
Bliski istok proizvodi oko 7 milijuna metričkih tona aluminija godišnje, što je otprilike 9% globalne ponude. Iranske rakete pogodile su pogon Aluminium Bahrain (Alba), najveću svjetsku talionicu na jednoj lokaciji s kapacitetom od 1,6 milijuna tona, kao i postrojenje Emirates Global Aluminum u Al Taweelahu.
Cijena aluminija je 16. travnja na londonskoj burzi LME dosegnula rekordnih 3.672 dolara po toni, najvišu razinu u četiri godine. Mercuria svoju procjenu deficita smatra konzervativnom jer pretpostavlja barem djelomično obnavljanje tokova glinice (sirovine za proizvodnju aluminija) kroz Hormuški tjesnac u nadolazećim tjednima.
Globalne zalihe pred isušivanjem
Razmjeri šoka postaju jasniji u kontekstu zaliha. Vidljive svjetske zalihe iznose oko 1,5 milijuna tona, a ukupne globalne zalihe, uključujući nevidljive jedinice, tek nešto više od 3 milijuna tona, što tržištu ostavlja vrlo male tampone. Kina, najveći svjetski proizvođač, ograničena je godišnjom kvotom od 45 milijuna tona, dok SAD i Europa imaju malo neaktivnih kapaciteta koji bi se brzo vratili u pogon.
Goldman Sachs i JPMorgan dijele zabrinutost. Analitičari JPMorgana opisuju tržište kao “crnu rupu” i upozoravaju na “ozbiljan i produljen prekid ponude” čak i ako se plovidba kroz Hormuz uskoro normalizira. Aluminij je ključan materijal za automobilsku, građevinsku i ambalažnu industriju, pa bi šok mogao prelijevati cjenovni pritisak u širi spektar potrošačkih i industrijskih dobara.
Što ovo znači za druga tržišta
Blokada Hormuza pritišće i druga sirovinska tržišta. Cijene nafte zadržale su uzlaznu putanju ovog tjedna, dok industrijski metali poput bakra reagiraju na rast geopolitičkog rizika i strah od širenja sukoba na šire područje Zaljeva.
Europa je godinama smanjivala vlastitu talioničku bazu zbog strukturno visokih cijena energije i regulatornog pritiska, dok je SAD od 2000. ostao s tek četiri primarne talionice, naspram 24 prije četvrt stoljeća. To zapadne kupce ostavlja u trci za zamjenskom ponudom, prvenstveno iz Kanade i Kine, u trenutku kad globalni lanac opskrbe ima najmanje rezervi u dvadesetak godina.
